Prosječne dnevne potrebe odrasle osobe zadovoljene su sa šest do osam grama soli. Ova neophodna količina soli prirodno je prisutna u hrani koju konzumiramo. No, zapravo, jedemo više nego li nam je potrebno. Više od 15 grama dnevno: sol se hrani dodaje tijekom kuhanja zbog svojstava koje ima kao začin – pojačava okuse – i upotrebljava se i za čuvanje hrane u suhomesnatim proizvodima i sušenim ili ukiseljenim namirnicama. (…)

Do 14. stoljeća velike su se količine mesa, ribe i povrća usoljavale. Sir se solio više nego danas, a tako i kruh kako bi se tijesto diglo i kako bi se kruh mogao duže čuvati. Sol se dodavala i vinu i pivu. Štedljivi kakvi su općenito bili, ljudi su u antičkim vremenima svojim jelima dodavali tek malo soli. Ranih dana Rimskog carstva vojnici bi dobivali šaku soli dnevno. Porcije soli je potom zamijenio određeni iznos novca kako bi svaki vojnik sam mogao kupiti sol. Novac koji su rimski vojnici dobivali bio je novac za sol, salarium. Kasnije je riječ „salarium“ poprimila značenje „plaće“ koju dobivaju i civili.

Maguelonne Toussaint-Samat
autor
„Povijesti hrane“